5.1 Godišnji odmor i naknada za godišnji odmor
Ivan Vidas, struč. spec. oec; mr. sc. Kornela Paunović, dipl. oec.
Pravo na godišnji odmor je jedno od temeljnih prava radnika, a što proizlazi i iz Ustava RH, odnosno svaki radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor i toga se prava ne može odreći. Poslodavci su obvezni donijeti raspored korištenja godišnjeg odmora, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine. Poslodavci kod kojih je ustanovljeno radničko vijeće moraju se o rasporedu korištenja godišnjih odmora savjetovati s radničkim vijećem ili sa sindikalnim povjerenikom ako nema radničkog vijeća.
Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor raspoložive radnicima. Iako se veći naglasak stavlja na organizaciju rada poslodavca, više pažnje ipak treba dati radnicima, odnosno udovoljiti njihovim potrebama za korištenjem godišnjeg odmora.
Poslodavac mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja.
Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja, koristiti kada on to želi, osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju.
Radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, dužni su mu omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu.
Pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja korištenja godišnjeg odmora kao i način obračuna te naknade propisano je čl. 81. ZOR-a. Valja razlikovati naknadu za korištenje godišnjeg odmora koju je poslodavac dužan isplatiti sukladno odredbama ZOR-a radnicima koji koriste godišnji odmor od regresa kojeg u praksi i poslodavci i radnici često nazivaju „naknada za godišnji…
