2.3.2 Isplata dnevnice za rad na terenu
mr. sc. Mislava Meter Pavić, dipl. oec. i ovl. rev., Ivan Vidas, struč. spec. oec.; mr. sc. Kornela Paunović, dipl. oec.
Člankom 7.2. Pravilnika o porezu na dohodak propisani su iznosi koji se ne smatraju oporezivim primicima. Tako je u točki 19. određeno da se dnevnica za rad na terenu u zemlji neoporezivo može isplatiti radnicima do 200,00 kuna dnevno na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika. Nadalje, točkom 21. određen je iznos neoporezivog terenskog dodatka u inozemstvu i to do iznosa utvrđenih propisima o izdacima za službena putovanja za korisnike državnog proračuna, na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u inozemstvu, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika.
Dnevnice za službeni put i za rad na terenu definirane su djelomično u Pravilniku o porezu na dohodak. S obzirom da nema detaljno opisanih razlika, poslodavac može u svojim aktima (Pravilniku, Kolektivnom ugovoru) ili putem ugovora o radu sa radnik definirati navedena prava.
Dnevnica za službeno putovanje isplaćuje radnicima za pokriće osnovnih troškova koji mogu nastati na službenom putu (prehrane, pića i prijevoza). Kako bi imali pravo na dnevnicu udaljenost između sjedišta poslodavca ili uobičajenog boravišta odnosno prebivališta radnika i mjesta službenog puta mora biti veća od 30 km u jednom smjeru te radnik mora provesti na putu više od 12, a ne manje od 8 sati. Osim toga, prema čl. 7. st. 8. Pravilnika o porezu na dohodak, službenim putom u tuzemstvo i inozemstvo smatra se rad do najviše 30 dana, pa ako poslodavac zna da će rad trajati više od mjesec dana odlučuje da će se radniku za njegov rad isplaćivati dnevnica.
Dnevnica za rad na terenu predstavlja nadoknadu troškova koji nastaju kada radnik…
