2.1.4 Isplata plaće izaslanim radnicima
mr. sc. Mislava Meter Pavić, dipl. oec. i ovl. rev., Ivan Vidas, struč. spec. oec.; mr. sc. Kornela Paunović, dipl. oec.
Izaslanim radnikom smatra se radnik kojega poslodavac u okviru prekograničnog pružanja usluga upućuje na rad u drugu državu članicu, a koja nije država u kojoj radnik uobičajeno radi. Izaslani radnici trebali bi dobivati jednaku plaću za jednaki rad kao i radnici država u kojima rade, uključujući sve stimulacije i dodatke koji su propisani u državi u koju su upućeni, primjerice noćni rad, dodatak za rad blagdanom, božićnicu i regres, 13. plaću, uplate u obvezne fondove i dr.
Prema Zakonu o doprinosima (NN 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, 33/23, 114/23, 152/24) osnovica na koju se plaćaju doprinosi za izaslane radnike najveća je plaća koju bi radnik za iste ili slične poslove ostvario u Hrvatskoj (utvrđena ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom) uvećana za 20 %.
U slučaju kada poslodavac sa sjedištem u RH upućuje radnika u drugu državu, dužan je takvom radniku, bez obzira na pravo koje se primjenjuje na radni odnos, obvezno osigurati određene uvjete rada na razini prava propisanoj pravnim propisima države članice u koju upućuje radnika na rad, odnosno na razini prava kako su određena kolektivnim ugovorima koji su proglašeni univerzalno primjenjivima u toj državi članici EU.
Međutim, u slučaju kada su zajamčeni uvjeti rada povoljnije uređeni propisima države iz koje je radnik izaslan i koji se primjenjuju na radni odnos, nego što je to slučaj po pravnim propisima države članice u koju se radnik upućuje, na izaslanog radnika se primjenjuje za njega povoljnije pravo.
Društva koja privremeno upućuju djelatnike na rad u inozemstvo, a čiji je rad u neprekidnom trajanju duljem od 30 dana, trebaju imati sastavljen pisani ugovor o radu ili pisanu potvrdu uz sklopljeni ugovor o radu.
Uz stavke koje su obvezne ili se može prilikom sklapanja ugovora o radu uputiti na odgovarajući drugi zakon, kod izaslanih radnika dodatno je potrebno uglaviti i podatke koji se odnose na sljedeće:
- trajanje rada u inozemstvu,
- raspored radnog vremena,
- pravo na neradne dane i blagdane tijekom kojih se ne radi,
- valutu u kojoj se isplaćuje plaća,
- druga primanja u novcu i naravi na koja radnik ima pravo,
- uvjete kada se radnik vraća u zemlju iz koje je izaslan.
Slijedom navedenog, na radnika koji je izaslan mogu se odnositi neradni dani i blagdani koji vrijede u RH, sukladno Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 110/19), ali i oni koji vrijede u zemlji u koju je radnik izaslan, odnosno ono što je za radnika povoljnije. Npr., ukoliko je radnik izaslan u Njemačku, isti može imati pravo na blagdan/e prema hrvatskim propisima (s obzirom na to da je ugovor o radu sklopljen prema hrvatskom radnom pravu), no ukoliko se radi o danu blagdana na koji radnici imaju pravo temeljem njemačkog zakonodavstva, također može ostvariti pravo na njega.
Navedeno je potrebno definirati kroz pisani ugovor o radu ili pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a prije odlaska u inozemstvo. Direktivama EU kojima se uređuje materija izaslanih radnika, nije posebno definirano niti uređeno pitanje korištenja (obračuna) blagdana i praznika kod izaslanih radnika, već je isto potrebno definirati kroz ranije naveden ugovor ili potvrdu, uvažavajući institut povoljnijeg prava za radnika.
Također, sve ranije navedeno odnosilo bi se i na radnike koji su izaslani iz neke druge zemlje na rad u Hrvatsku. Dakle, na takve radnike primjenjivat će se odredbe propisa RH odnosno proširenoga kolektivnog ugovora, no ako su zajamčeni uvjeti rada povoljnije…
